Uvod

Na sanskritu se Učitelj zove Guru, gde gu označava tamu, a ru svetlost. Guru je onaj koji nas vodi iz tame neznanja u svetlost znanja. Sanskritska reš za učenika je sišja i označava potpunu i savršenu predanost učitelju. Učenik napušta svoj ego i spreman je podneti sve kako bi postigao cilj. Realizirani Učitelj zove se i Brahma Ništha Srotrija Satguru, što znači da on poseduje savršenu kontrolu nad telom, umom i osetilima. Njegov je put spoznaje Boga završen i to transcendentalno znanje može preneti drugima. Guru zna učenja i svete spise kroz vlastito iskustvo i tako ih i prenosi učeniku. [2]

Postoje dve vrste Učitelja. Jedan postiže savršenstvo i spoznaju Boga dugim napornim vežbanjem pod vođstvom svog Gurua, a drugi je već rođen savršen, rođen kao Učitelj. On je više biće koje se utelvlovilo sa savršenim sposobnostima i zato se naziva božanskom dušom. Učitelj koji je više razine svesti dostigao neprekidnim trudom i vežbom naziva se jogi, a onaj koji već rođenjem poseduje nadravne moći, naziva se Mahajogisiddha – veliki jogi. Neki Mahajogisiddhu obožavaju kao svoje osobno božanstvo. [2]

Učitelj se nikada neće hvaliti svojim čudesnim sposobnostima ili delima, niti će sebe osobno smatrati izvorom te božanske snage, čak i ni onda kada poseduje siddhije. Svaki Učitelj potvrđuje da je Bog izvor svih znanja i moći, bez obzira da li se to odnosi na posvudašnjeg Boga ili osobnog Boga u obliku svog božanskog učitelja. [2]

A ko je učenik?

Učenik je onaj koji traga za znanjem i spoznajom vlastitog bića. Stojeći na stubama duhovne evolucije on takođe poseduje osobine i sposobnosti kao i njegov Učitelj, ali ih još nije svestan jer su prekrivene valom neznanja. Svest učenika puna je iluzija i zabluda  i stoga se oseća bespomoćnim. Iznimno je teško biti učenik. Zadaća koju ima učenik teža je čak i od zadaće Gurua, jer nije nimalo lako svoj mali ali moćni ego predati Učitelju. [2]

Znanje jebeskonačno, neograničeno. Ono se stiče vežbom i osobnim iskustvom. Da bi čovek stekao neko znanje, neophodan mu je učitelj u svakoj oblasti života. A za sticanje duhovnog znanja potreban mu je duhovni Učitelj – Guru. Tražeći prosvetljenje učenik pristupa Učitelju poput žedne osobe koja s vrčem prilazi bunaru. Učenik mora imati potpuno poverenje u svog Učitelja i mora biti čvrsto uveren da će mu on utoliti žeđ za samospoznajom. [2]

Učitelj je taj koji daje, a učenik onaj koji prima. Učitelj i učenik su poput dve sveće. Učitelj je sveća čiji plamen gori, a učenik je sveća, još neupaljena. Da bi se plamen preneo na učenika, on mora prići plamenu Učitelja, što znači da mora učiti i slediti njegove reči. [2]

Jogu ne čine obredi, već serije vežbi koje treba praktikovati, i kada se izvode sa verom, disciplinom i čvrstom odlučnosšću dovode do prosvetljenja, spoznaje Boga. Vežbe i tehnike koje podučava Guru potiču od drevnog znanja koje je hiljadama godina prenošeno sa Učitelja na učenika.  [2]

Rad

S obzirom da sam imala sreću i blagoslov da u ovom životu sretnem različite životne učitelje, ali i Gurua u pravom značenju te reči, pokušaću da kroz ovaj diplomski rad obradim ovu temu i iz ličnog iskustva, kao i navoda iz nekih literatura koje sam čitala.

Baš moj Učitelj, dragi Mohanđi, kaže: “Guru je u tebi. Tvoja duša je tvoj Guru. Ja sam samo putokaz na tvom putu. Ja ti mogu pokazati gde da gledaš, ali na tebi je da li ćeš videti i šta ćeš videti.” Isus je rekao: “Ko ima oči da vidi neka vidi, ko ima uši da čuje, neka čuje.”

Ono što sam shvatila je da Učitelj ima različite načine delovanja. Takođe iz ličnog iskustva mogu reći da nekome kome tradicija joge nije bliska, a posebno reč Guru, da može naići na sukob u samom sebi. Nekad taj sukob dolazi i od raznih misli za koje je potrebno da osvesti da nisu njegove već potiču iz kolektivne svesti ili bolje reći nesvesti.

Kao tragaocu za Istinom na samom njenom izvoru, moj put je bio kao jedna integracija svega. Potreba da se sve prouči i spozna u meri u kojoj mi je namenjeno, za koliko sam predodređena. A u moru dezinformacija, vrlo je značajno kad ti dođe potvrda da si na dobrom putu dok masa teži da te ubedi da nisi, i na taj način te Učitelj približava tebi samom i Istini. U kojoj meri će je pojedinac spoznati  sigurna sam da pre svega zavisi od predodređenosti, ali svakako i od uloženog truda.

Da bih došla do odgovora ili do objašnjenja značaja Gurua na putu joge, možda bih najpre trebala da objasnim šta za mene znači joga i šta znači znači biti jogin/jogina? Ne samo šta kažu knjige, nego kako sam lično shvatila ove termine, stanje. A sa ovim pitanjem bih počela iz razloga što ceo život živim sa Bogom ili sa verom u Njega, ceo život težim tom nečem dubljem od ove prolazne stvarnosti u kojoj ima beskrajno mnogo lepote, ali i bola. Od malena mi nije bilo jasno otkud toliko različitosti na Zemlji, da jedni umiru od gladi, dok drugi ne znaju šta će sa novcem. Dok jedni veruju i radnosni su dok su drugi u konstantom strahu.

 U nekom trenutku moje lične potrage za Istinom sam počela da istražujem sve što me zanima, da čitam o tome, da slušam i gledam videe, da srećem ljude slične sebi. Ne znači da sebe smatram joginom u pravom značenju te reči, ali da, težim tome na neki svoj način, jer jedan je vrh planine ali putevi do vrha mogu biti različiti. A sve vreme na tom putu, jasno mi je bilo da tražim razumevanje, aposlutno razumevanje svega što postoji, sebe. Izuzetno prisutna mi je bila reč INTEGRACIJA. I doći ću kasnije do toga.

 Negde sam pročitala da reč joga u prevodu znači svest. I to mi se svidelo, biti jogin/jogina znači biti svestan. Svestan svog daha, pokreta, položaja u kom sediš dok nešto radiš, svojih misli pa i tuđih misli, svojih osećaja i osećanja, kao i svest o tome kako prihvatiti sve što osećaš, živiš, i kako menjati ono što ti ne odgovara, uspust spoznajući sve ono što se nalazi iza granica vidljivog fizičkom oku. A jednom postaješ Svest, Svest i ti ste jedno. 

Učitelj te poznaje, poznaje svaku tvoju misao, svaku tvoju vibraciju i samim tim može da te pravilno usmeri kada imaš nedoumice, a ja sam ih najviše imala na temu koja je moja svrha ovde, šta ja radim na Zemlji kad od malena imam svest o tome, neko unutrašnje znanje, da bi ljudi trebali da se vole, da se mnogo bolje slažu.

Jednom davno, dok sam živela u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, postavila sam pitanje poznaniku muslimanske veroispovesti: “Dobro Denise, Islam kaže jedan je Bog, Jevreji kažu jedan je Bog, Hrišćani kažu jedan je Bog, zašto su nam onda knjige različite? Da li je Bog diktirao različite knjige da zavadi narod? Ne bih rekla.” I tada je krenulo klupko da se odmotava. U to vreme nisu mi bila poznata učenja Budizma i Indije, tek kasnije po povratku iz inostranstva sam se zainteresovala za ista, a odakle sam se vratila kao Reiki praktičar. Reiki sam na primer odmah prepoznala, jer mi je odavno bilo jasno da je sve energija, pa čime bi se čovek lakše lečio nego energijom, tim pre što sam shvatila odmah da je Reiki zapravo duhovna energija, koja pomaže da se iscele traume iz podsvesti, nesvesnog, uzroci određenih stanja ili i bolesti. Ako se izvuče koren određene bolesti, i ona će otići sa korenom. Takođe,  čim se oslobađaš trauma, čim čistiš unutrašnji prostor dobijaš više prostora za ljubav, za radost, iako nekad istu i nije lako emitovati na okruženje jer mnogi ne znaju da je prime, gledaju te kao vanzemaljca, pa se može desiti ako si previše senzibilan i da se zatvoriš. Pa sledi novo otvaranje i tako dalje. Takođe, Reiki kao duhovna energija, otvara sve tvoje unutrašnje ili kako volim da kažem vertikalne potencijale, pa ti dolaze i spoznaje koje se ne tiču samo fizičkog i materijalnog sveta, i tako mi je otvorio i vrata ka Učitelju.

Jogu, tj. jedan njen deo, asane sam volela odavno i neke i praktikovala. Volela sam da se istežem naročito posle nekih drugih treninga i aktivnosti. Zanimajući se za taj fizički aspekt joge počela sam da se upoznajem bliže sa Jogom u svom njenom značenju, kao i vrstama joge.

Primenjujući Reiki svakodnevno, krenula su otvaranja, spoznaje, uvidi. Neki su bili veliki i jaki, da ne kažem multidimenzionalni. Kada si sam u svemu tome, sam svoj učitelj, nekad možeš sebi delovati i luckasto, a opet sa druge strane, osećaj govori da nisi lud, i da sve to može biti i jeste istina, ili bar jedan delić puta, jedna stepenica ka otkrivanju Istine.

Negde na tom mom putu čula sam i za mog Gurua. Otišla sam na prvi satsang i meditaciju i odmah osetila energiju koju je emitovao. Neko vreme sam bila prisutna, uz njega, dobijala poruke od njega i potvrde. Tada nas nije bilo puno i svima je lično odgovarao na poruke. A onda je naišao trenutak prepada, preispitivanja, zašto pratim nekog indijskog gurua kad sam rođena u Srbiji, sama se krstila u svojih devetnaest godina i tada sam se povukla u Pravoslavlje. Vrlo posvećeno sam odlazila na službe držala postove, pričešćivala se, sve baš kako treba. A onda sam u jednom trenutku shvatila da sam počela više da osuđujem nego što sam ranije to činila, da imam više strahova nego pre odlaska u crkvu, da mi se tu nešto ne uklapa sa onim osnovnim Isusovim učenjem koje nam je preneto i onda sam se povukla i odatle. I malo sam bila opet sama sa sobom i Bogom, kada sam jednog dana osetila neopisivu potrebu, žeđ da tako kažem, da ponovo vidim Mohanđija. Sećam se tog trenutka kristalno jasno. Stajala sam sama u svom stanu i rekla na glas: “Ja moram da vidim Mohana.” I po drugi put mi se, na moju sreću i blagoslov, put otvorio ka Njemu. A tome sad ima tri godine. Tada sam saznala i za humanitarnu platformu ACT Fondaciju u kojoj sam se odmah aktivirala i kroz istu me je pronašlo izobilje blagoslova što ni slutila nisam, pre svega u vidu nekih predivnih ljudi, a tako sam i stigla do pisanja ovog rada. Takođe, negde u toku svog putovanja čula sam za Kriju. Vrlo jako sam osetila taj pojam i ubrzo sam saznala da inicijacije u Kriju svesti radi baš pomenuti Učitelj. I tada sam rekla sebi, ako ikad primim tu inicijaciju biće od Njega. Tako je i bilo 2019. godine.

I sad bih se vratila na ranije napisanu rečenicu da te Učitelj poznaje, poznaje svaku tvoju vibraciju. Da, On poznaje prošlost, sadašnjost i budućnost, oseća i zna šta je dobro za tebe i može ti na to ukazati. Tako je i meni tom prilikom rekao kao odgovor na jedno moje pitanje: “Gledaj šta ti možeš da učiniš za svet i pusti Univerzum da učini za tebe.” I tada mi je ACT ljubazno otvorio vrata. A vratila bih se na trenutak u kom sam mu se zahvalila na svemu i rekla da bih da probam Pravoslavlje. Tada mi je rekao: “Idi. Pravoslavlje je lepo. Šta god da bude, budi ljubav.” Sada sam sigurna da je već tada znao da je to deo tog mog puta, moje integracije, i da ćemo se opet videti.

Čitajući autobiografiju jednog Jogija, bukvalno mi je vratio veru u Hrista i da je moje viđenje života, Boga i svega bilo od starta ispravno. Često pominjenje Jogi Hrista u toj knjizi je za mene bilo kao melem za dušu. Naravno, baš tu knjigu nam je jedne godine na satsangu preporučio Mohanđi. Sam Mohanđi mi je jednom prilikom lično rekao: “Kad se moliš Hristu, stiže meni. Jedna je Svest.” I tako je došlo do pomirenja u meni. Procesi nisu bili naivni, ne izdati jedno, ne izdati drugo. Voleti Hrista i težiti živeti njegovih učenja, a opet u potpunosti voleti tradiciju Joge. Na kraju shvatiš da svako vreme, tj period vremena na Zemlji ima jednog ili više Hristolikih duša koje pokušavaju da te vrate tebi samom, Bogu, nebitno u kojoj su tradiciji rođeni, jer cilj je isti i jedini – Oslobođenje.

Od učitelja sam i čula da postoji četiri vrste joge: Karma, Bakti, Đana i Rađa joga. Da je svako od nas od svega pomalo, a da neka od ove četiri esencije preovladava. Na nama je da osetimo koja je glavna esencija našeg bića dok živimo potrebna iskustva.

U joga sutrama piše sledeće: Učiteljem može biti jedino onaj tko razume kako se misli i osećaji rađaju, kako se na njih utiče, kako se jedni mogu menjati u druge i pod kojim okolnostima, šta je čemu uzrok, a šta posledica i kako se neko osećajno stanje može promeniti ili ukloniti iz iskustva. [1]

Jedno je istinu znati, drugo je biti u stanju je izreći, a sasvim treće je živeti istinu svakim aspektom svog bića, biti utelovljenjem istine. [1] Učitelj je za mene jednako Istini. Ogledalo kome pojedinac treba težiti. To ne znači kopirati učitelja, nego dostići njegov stepen svesti, postati jedno sa Učiteljem, sa Bogom.

Jednom davno, ima tome skoro devet godina, dobila sam poruku o mojoj svrsi ili zadatku ovde. Čitajući jogičku literaturu dolazila sam do definicija tog pojma koji mi je predat. Rečeno mi je: „Tvoje je da naučiš da živiš Radost i da tome podučiš druge.“ Od tada sam u molitvi, nameri da spoznam Radost. I živim je dobrim delom, ali ima momenata kada se sklizne, još slojeva koji se trebaju otkloniti. I ta poruka je stigla pre nego sam srela svog Gurua u fizičkoj formi. Sve je nekako sinhronizovano, i sve se slaže samo od sebe kad se prepustimo. Jedna od definicija radosti koja mi se posebno svidela je sledeća: Radost je poput eteričnog svetla koje vibrira i ispunjava joginovo telo i okolni prostor. [1] Pre toga par godina kada sam se pitala šta je moje da činim po pitanju reikija, da li da radim kao terapeut ili je „moje“ da prenosim reiki dalje, stigla mi je opet poruka kroz san, vrlo jasna, a kao neko ko nosi ime Sanja, snovi su definitivno polje u kojima je stiglo pregršt uvida i potvrda koje su mi bile potrebne u datom trenutku. I u tom snu pisalo je Učitelj. Baš tako plavo, podebljano i podvučeno. I zaista vreme i okolnosti su pokazale da to jeste moj put. U to vreme mi termin GURU nije bio poznat. A kada mi je postao poznat, kada je moj Učitelj ušao u moj život, on mi je i doneo potvrdu da sam na dobrom, svom putu, kada mi je rekao: „Make your perfect Reiki and don’t compare with others.“ (napravi svoj savršeni reiki i ne poredi se sa drugima.) I beskrajno sam mu zahvalna na potrebnom ohrabrenju da živim i delujem na način koji je za dobrobit svih uključenih, posebno u ono vreme u okruženju gde ljudi nisu shvatali ni prihvatali  ništa što golom oku nije vidljivo iako je vrlo opipljivo.

I opet u joga sutrama pronalazim još jedan divan pasus o pojmu Učitelj.

Učitelj je svih učitelja jer nije ograničen vremenom. Svako je učitelj u onoj meri u kojoj se u njemu očituje Bog. Stoga je Bog temelj učiteljstva, on je Ono čija prisutnost Učitelja čini takvim. Svi istinski Učitelji predaju se Bogu čitavim bićem i obožavaju Ga kroz stvoreni svet, podučavajući sva bića o Njegovoj veličini i predanosti Njemu. Njihovim delovanjem svest se pročišćuje i pobožanstvljuje. Stoga su Učitelji utelotvoljenje božanske delatne sile, aćintja i šakti, i predstavljaju prozore kroz velove iluzije, kroz koje učinici mogu ugledati krajnju stvarnost. Od svega u svim svetovima nema ničeg vrednijeg od Učitelja, jer takav Učitelj otavra učenicima put ka nadilaženju sveta. šta je vrednije, svet ili bilo šta u svetu? Dakako, svet. Šta je vrednije, svet ili ono što ga u potpunosti nadilazi? Ono što ga nadilazi, dakako. A Učitelj u svetu predstavlja prisutnost onoga što nadilazi svet i put ka postignuću istog, kojim je lako koračati i koji uklanja sve zapreke. Učenik treba biti svestan toga, i čitavim svojim bićem iskoristiti blagoslov Učiteljeve pojave, koristeći priliku da u pročišćujućoj svetoj naznočnosti Učitelja ukloni sve zapreke iz svoje svesti, te se bez ograničenja u celosti preda Bogu. [1]

2019. godine imala sam blagoslov da prisustvujem svom prvom ritritu sa Mohanđijem. Kada sam videla objavu, rekla sam: Ja želim, želim svih sedam dana i ako mi je tamo mesto molim da mi se manifestuje. U roku od dva dana bila sam u mogućnosti da uplatim cebi ceo ritrit. I bilo mi je mesto tamo. Istinski sam uživala u svakom trenutku, u upoznavanju ljudi koji su familija po duhu. Tamo sam srela i mog instruktora joge, našeg dragog Lazu. U to vreme nisam znala ko je, ali se klupko odmotalo kada je trebalo pa sam saznala. Tad sam imala priliku i da primim šaktipat, tek drugi u mom životu. Iskustvo je bilo nešto posebno. Jako je teško rečima izraziti osećaj bezuslovne ljubavi, apsolutnog prihvatanja. U tom trenutku nije bilo važno ni ko sam, ni odakle dolazim, ni šta sam činila ili nisam pre tog trenutka. Ništa nije bilo važno jer je osećaj apsolutnog prihvatanja bio neizmerno jak, da se skoro moga opipati. Nedavno je opet zasijala objava o ritritu sa njim nakon eto dve godine. I naravno, istu nameru sam i ovaj put dala i opet u samo dva dana se sve savršeno posložilo. To je moj Učitelj. Daje šta ti je potrebno a sve ostalo sklanja sa puta uz poštovanje slobodne volje. Naravno, ja sam mu mentalno objasnila da se mane slobodne volje i da slobodno čisti sve što može i treba bilo da se ja sa tim slažem ili ne. Kako kaže gore u pasusu, učenik treba da preda svoj ego. Da, ali to nije lako, ali zato učenik može imati svest o tome i predati se makar mentalno, dok se sve to ne spusti na savršen način u podsvest i u svesno isksutvo. I tako se put otvori Milošću Učitelja kada je to za učenikovo najviše dobro. Naravno, to se ne odnosi samo na ritrit nego na bilo koji trenutak i odluku u našem životu.

Na joga putu postoje i izvesne zapreke. Jedne od njih su i karmičke zapreke. Karmičke zapreke nastaju očitovanjem karmičkih semenki iz kauzalnog sloja tela, čime se na mentalnom, astralnom, praničkom i fizičkom telu odvijajau promene koje ometaju jogina u praksi. Primer je karmička bolest, smrt ili nesreća neke druge vrste, koja je plod joginovih prethodnih dela. Često se takve semenke milošću učitelja transformiraju, kako bi se učeniku omogućio duhovni napredak. Manje smenke Učitelj može transformisati bez vidljivih posledica, ali veće količine njih, odnosno teži slučajevi, mogu dovesti do slabosti, bolesti ili smrti učitelja. Prilikom voljnog napuštanja tela učitelji često odlučuju na svome telu odraditi veliku količinu karmičkog otapada svojih učenika. Zbog takvog delovanja učenikovih grešnih dela na Učitelja, učenici se uvek sudržavaju od činjenja grešnih dela, bave se samo Bogom i vrlinom i marljivo rade na uklanjanju zapreka nastalih njihovim prošlim delima. [1] 

U te svrhe mene je moj Učitelj posavetovao da svaki dan hranim ptice. Inače sam od detinjstva to volela da činim, ali bi to bilo povremeno kad me put odvede do grada i nekog parka. Sada, već ima dve godine u ovom zemaljskom računanju vremena kako svakodnevno imam ptice na prozorima. I beskrajno sam zahvalna na toj  preporuci, ne samo zbog čišenja karmičkog otpada već je prava radost gledati ih kako se hrane, i to četiri vrste svakog dana dolaze: vrapci, senice, gugutke i golubovi, a nedavno mi je i svraka sletela na przor po prvi put. Prelepost.

Učitelj je tu i da ti kaže, pojasni, oseti koja je sadana najbolja za tebe. Nekad to pojedinac i sam može osetiti, ali nekad od raznih praksi može se pojedinac i zbuniti. Tada učitelj može dati blagotvoran savet o tome šta konstituciji učenika najviše odgovara, kako bi njegovo uzrastanje u duhu bilo najbrže moguće.

Učitelj može doneti poruke, odgovore i ohrabrenje u snovima. Dešavalo se više puta, ali baš nedavno je bio jedan takav san. Videla sam svog Gurua kako stoji ispruženog dlana prema meni. Rekao je: „Ne boj se.“ Prišla sam, stavila moj dlan u njegov i onda smo krenuli putem. A tu pored nas dok smo koračali kao da su bile neke divlje zveri poput lavova i tigrova. Hodala sam mirno pored njega i straha nije bilo, a zveri nam nisu prilazile iako su nas gledale i režale na nas. Nešto kasnije sam koračala sama bez straha, i isto tako zveri nisu prilazile. A onda sam izašla sa tog nekog puta. I osećaj se bio predivan. Nekako sam to doživela, može da reži ko god hoće na tebe, ali ako ti znaš šta radiš, gde si se uputio, samo nastavi da koračaš. Takođe, učitelj pruži ruku učeniku, a na učeniku je da ruku prihvati.

Nešto ranije, ima tome sad već i tri godine sanjala sam san u kome mi je neko muško biće reklo: „Mantraj Hare Krišna mantru četiri dana.“ Probudila sam se i rekla: „Ma važi, to je sekta.“ A onda se svest pokrenula i sledeća misao mi je bila: Ok, to je kolektivno uverenje, hajde da izguglam ovu mantru da vidim o čemu se radi. I ono što sam pročitala svidelo mi se. Jedna moja prijateljica je stara baktina i ona mi je rekla da slobodno mogu da mantram tu mantru. Zanimljivo mi je bilo što sam već imala kod sebe Bhgavad Gitu ali mi se nije dalo da je čitam. Tek nakon tog sna sam je uzela čitati i videla da tamo baš piše o značaju te mantre za doba Kali Juge. Onda mi je došla ideja da održim svoju prvu radionicu joge smeha u humanitarne svrhe, za novogodišnje paketiće za decu koja su iz socijalno ugroženih porodica. I pitajući se gde bih to mogla videla sam Bhakti hub. Nisam znala šta je to mesto, samo sam jednom davno bila na radionici joge smeha tamo. Prijateljica baktina mi je objasnila da se tu okupljaju ljudi iz Hare Krišna svesti. Bi mi nešto drago i stvarno tamo sam je i održala a onda su me pozvali na jedno druženje. Otišla sam i tokom razgovora o Učiteljima sam rekla: „Ako ikog mogu da nazovem svojim Guruom ovde na Zemlji to je onda Mohanđi.“ Topli ženski glas iza mojih leđa je rekao: „I ja pratim Mohanđija.“ To je bila prva volonterka koju sam našla u Beogradu da mi se pridruži i na moju radost i dalje je aktivna u ACT Fondaciji, a uz aktovanje, kroz sevu, smo postale i prijateljice. I to je još jedan način kako Guruova, božanska svest deluje. Spaja nas ovde na Zemlji na neverovatne načine, ili kako više volim da kažem, na čarobne, kako bi mogli da živimo svoju svrhu najbolje što možemo. I to je bilo pre krija inicijacije. A zašto naglašavam da je bilo pre krija inicijacije? Zato što od momenta kad sam odlučila da ću se inicirati, počele su neke nebulozne informacije da mi dolaze o mom Guruu. Od bakta sam čula da se oni mole Narasimhi da ih zašiti ali i da ih odvede do Učitelja. Jednom prilikom sedevši u bakti habu, spontano sam podigla pogled i ugledala Narasimhu (slika na zidu). Pomolila sam se da ako je Mohanđi moj guru da mi otvori put ka njemu i da skloni sve ometače. Više nisam čula ništa negativno, a dolazili su mi ljudi koji su svedočili Njegovoj milosti.

I tako na kraju dolazimo do moje integracije. Uspela sam da integrišem moje puteve, moje ljubavi kao što su Pravoslavlje, Reiki, Krija, joga, služba svetu kroz Act Fondaciju, bakti, i sve to kroz Učitelja na putu. A tu je i blagotvorna Joga smeha kako ne bi previše ozbiljno shvatili sve i ponekad se lepo i zaigrali kao prava deca. Sam Mohanđi je rekao upravo to: Nemojte život shvatati previše ozbiljno, smejte se. Naravno, govori i o važnosti discipline, o bezuslovnoj ljubavi, o tome da su duhovni i materijalni život jedan i da ih ne treba odvajati, i ne samo da govori o tome, on to i živi. Hvala Mu i hvala Bogu na njegovom postojanju u ovom trenutku. A hvala Bogu i na vama koji čitate ove redove.

Zaključak

Učitelj ti pomaže da prestaneš sa lutanjem i potragom i da se jasno usmeriš ka željenom cilju kroz ostvarenje svih materijalnih obaveza, zadataka, iskustava koja su ti potrebna na tvom putu. Ničim te ne vezuje, ničim te ne uslovljava, a daje ti svu podršku koja ti je potrebna. Što si prazniji, što manje sumanji imaš, to više možeš da svedočiš Njegovoj Milosti.

I ako si imao sreću da u ovom životu sretneš takvog Učitelja, ne dozvoli sebi taj luksuz da propustiš da se kupaš u Njegovoj svesti, svetlosti i energiji. On je kao žarko Sunce koje razmiče tmurne oblake. Uz Njega i pored Njega sve je moguće.  

I za sam kraj bih navela još jedan divan citat.

Prema tradiciji joge, verujemo da joga u svom generičkom smislu označava sve filozofije i iskustva koje su oduvek sledili veliki mudraci, ne samo Himalaja, već i Judaizma, Hrišćanstva, Budizma, Zena i Sufizma. Reč “joga” odnosi se na ona iskustva i filozofije koje obogaćuju i spolja i iznutra. Svamiđi kaže: “Mi smo svi žedni, ali umesto da pijemo direktno samo žvaćemo travu koja pluta po površini jezera života. Ta trava ima malo vode i ne gasi našu žeđ. Ako hoćemo potpuno da je ugasimo moramo zaroniti duboko, dublje od svih prividnih konvencija, da bismo otkrili istinu života koja leži ispod svega.” [3]

Literatura:

[1] Yoga sutra – Rši Patanđali, Komentar: Danijel Turina, 2001.

[2] LILA AMRIT – Božanski život Šri Mahaprabhuđija, Paramhans Svami Madhavananda, 1995.

[3] Himalajski učitelji – Svami Rama, 1991.

promo-image