Žašto baš ovaj naslov? Dešavalo se da naiđem na ljude, ili su drugi nailazili pa mi pričali iskustva o insistiranju na svesnosti, tj. da su oni sami dostigli neki nivo svesnosti, a u praksi su se ponašali sasvim drugačije. Nije ovo ogovaranje, niti kritikovanje, to je iznošenje primera, prosto radi razumevanja. Toliko možemo da se zaigramo sa terminologijom, ali da zapravo omašimo momenat istinske svesnosti. I ako sebe pronađete u sledećim redovima, nebitno da li ste u muškom ili ženskom telu, malo preispitajte svoja delovanja radi vas samih pre svega, a onda i zbog drugih. Kad se ogrešimo o druge, to se piše nama u karton, na našu štetu ide, ne na tuđ račun. Druge može zaboleti, mogu nam i oprostiti, ali teško je oprostiti sebi kada znaš da si nekog ciljano povredio ili zbog svojih slabosti, osim ako si previše samoživ. Naravno, da je i do tog opraštanja potrebno stići, pokajanja kad shvatimo gde smo pogrešili i zašto, ali onda ako nam je stalo i do nas i do drugih pazimo da ubuduće delujemo mudrije i čistijeg srca.

Jedno jutro su neko dvoje ljudi zajedno ustali. On je pitao nju da pročita akatastih zahvalnosti. Ona je pristala. Zašto ne bih učinila nekom dragom, a opet uvek otvorena da čuje nešto novo, kazala je. Akatisti, za one koji to ne znaju, čitaju se u stojećem stavu ispred ikone. Kako mi je ona rekla: Ja ne mogu to u stojećem položaju. Nije da nemam poštovanja prema svecima već sam više skoncentrisana, prisutna kada sedim. Mogu bolje da osetim šta čitam. I ona je tako sela ispred njegovog oltara i krenula da čita. On umesto da bude zahvalan na njenom trudu, i da bude usresredočen na reči i pouke akatista, bez obzira ko isti čita i u kom stavu, on je krenuo da joj komentariše kako ona to ne radi dobro. Pri tom, kaže mi devojka: Potpuno je zaboravljao sve to vreme činjenicu da mi go stoji iza leđa i priprema doručak. Pa kako ja da budem u potpunom fokusu i poniznosti kada se on ko od majke rođen kreće iza mojih leđa? – Haha, istina..

Druga pak dama priča svoju priču. Samo je prestao da se javlja. Nije objasnio zašto, a sve je krenulo nekim svojim tokom da se dešava. Bilo je lepo. Bilo je i oscilacija, ali behu to neki početci, dadoh vremena. Bila sam prisutna u tom odnosu i da saslušam, da ne kritikujem kako inače to znam, da prihvatam, možda čak i da volim, i samo op nema ga. Pustim mu poruku da mi se javi da se vidimo i porazgovaramo. Mislim, niko mi ne treba na silu, i ako mu nije lepo nije to to, neka ide, ali da se to lepo iskaže. Popričamo kao odrasli i svesni ljudi. Znao je da mi kaže: Od tebe, kao od svesnog bića očekujem da mi kažeš šta želiš, kako želiš. I onda kad sam govorila, kao da nije imao ko da čuje. A pri tom, on sam nije delovao u skladu sa svojim rečima.  Kao da ih je bilo dvojica. Čudno skroz. Nekako smo se videli, ali sasvim drugim povodom, i tada sam ga pitala šta se to dešava, a on će: Pa šta ti nije jasno kad ti ne odgovaram na poruke? Pa baš to: Ništa mi nije jasno. Nabrajao je šta voli kod mene, da mu je osećaj sa mnom poseban i onda samo puf, nestade. A onda se dva dana posle tog razgovora pojavio sa novom devojkom. Trebalo mi je par meseci da se saberem šta se dogodilo, i zašto se uopšte dešavalo i čime to privukoh u svoj život.

Treća kaže: Možeš li verovati da te neko posle divne, i nikako ne i prve, noći i lepog jutra pita da ideš sa njim kod njegovih na slavski ručak. Vrlo intiman, bez gostiju sa strane. I ja mu kažem: Ići ću samo ako ti želiš da idem, u suprotnom idi ti sa njima, a ja odoh kući, imam toliko toga da radim. On kaže da želi. Posle toga se ponudi i da me odveze kući, a prethodno smo otišli do crkve na moj predlog. Primetila sam da ga je nešto unutra ganulo, da je plakao. Zagrlio me je nakon izlaska iz crkve i zahvalio se na predlogu. Na putu do moje kuće mi je rekao: Jel znaš ti da smo mi samo drugovi? – Sine, skamenila sam se u trenutku. Posle mi je trebalo vremena da povežem zašto sam bila pozvana. Nije govorio sa sestrom, a njoj je dečko bio u gostima, pa da on ne bude sam, već da pokaže kako i on ima nekog poveo je mene. Drugo objašnjenje nisam našla, jer ja na slavu dovodim ljude za koje želim da roditelji znaju, a muškarac tako jedan na uskom porodičnom ručku može značiti samo jedno.

  • Da, ima nas različitih. Ali u Svesti smo svi isti, samo do svesti treba stići. Polako, sa puno ljubavi i strpljenja prema sebi i drugima. Nikad nadmeno, jer u nadmenosti, pa čak i prikrivenoj se pada lako. Kao balon kad se izbuši. Ima jedna zlatna i njom sam se i sama vodila ceo život: Čini drugima ono što želiš da čine tebi. Iskrenost i otvorenost pre svega, šta god da je ako se iskomunicira može doći do razumevanja. Ne znači da će kroz to razumevanje neko dvoje putovati zajedno, ali kad smo iskreni i istiniti nećemo nikog svesno ni nesvesno povređivati. Zapravo, ako imamo iole svesti, i kad kod nekog preko puta nas prepoznamo slabost nećemo je iskoristiti  da povredimo osobu kroz to, već da joj/mu pomognemo da isceli, zaceli, ojača. 🙂 I sve je to moguće kad smo istiniti i iskreni sa sobom.

Mir i radost svima i Svetlost svetu.

S ljubavlju,

S.

promo-image